Tramvaj koji je ukinuo sekularizam
Bojana Genov
Nevelika skupina aktivistica i aktivista zakupila je od Zagrebačkog
holdinga na razdoblje od mjesec dana 4% komercijalne reklamne površine
na tri tramvajska vagona da bi na njoj oglasili poruku "Bez boga, bez
gospodara". Poruka je brzo uklonjena, unatoč činjenici da sekularizam
znači da se država ne miješa u vjerska pitanja i da sprječava da se
vjerske dogme pretvore u političke zakone, jednako kao što znači da
vjerujuće i nevjerujuće osobe imaju isti tretman, uključujući
oglašavanje na javnim prometalima.
10. ožujka 2009
Ova je inicijativa odmah potresla javnost. Prepoznata kao nedvojbeno
ateistička, odmah je polučila optužbu da se njome krše ljudska prava,
da se časnim sestrama niječe ravnopravnost te za svođenje javnog
dijaloga na gotovo ulični obračun. Prema riječima šefice ZET-ovog
marketinga, građani su također reagirali na napadanje njihovih
vjerskih osjećaja.
Jasno je zašto priča u ovom trenutku gubi napetost i zašto svi znaju
kako će završiti. Pružatelj usluge oglašavanja, javno poduzeće u
vlasništvu građana Zagreba, zanemarujući bolje poslovne običaje i
zakonske odredbe, smješta tramvaj u skladište daleko od očiju
javnosti, a njegov glasnogovornik nimalo bogobojazno slaže pred
cjelokupnom hrvatskom javnošću da se ništa takova uopće nije zbilo.
Kao što to često vole isticati vodeće perjanice hrvatskog javnog i
političkog života, Hrvatska je katolička zemlja. Pa stoga nose
dvometarske svijeće na hodočašća uz pratnju televizijskih kamera, sa
saborske govornice ističu svoje katoličanstvo da bi argumentirali
svoje zakonodavne odluke, okićeni križevima revno i dakako uz punu
medijsku pratnju kolektivno obilježavaju crkvene praznike i nastoje se
što bolje uklopiti u okvir koji vladajuća crkva zada svojim uputama
stadu prije izbora.
Da bi uzvratili za pažnju i vidljivost koju dobivaju oglašavajući
svoju vjersku pripadnost, pozivaju crkvene službenike u svako tijelo
koje treba preporučiti ili izraditi neku mjeru, politiku i zakon, a
specijalizirane posebice za seks, oplodnju i žensko tijelo. Po potrebi
zaobilaze zakone i međunarodnopravne dokumente da bi omogućili crkveno
oglašavanje, pa tako usprkos nedavno derogiranom Zakonu o zaštiti od
buke nije bilo niti jednog tijela u Republici Hrvatskoj koje bi
ograničilo upotrebu crkvene buke za oglašavanje osnovne djelatnosti
Rimokatoličke crkve. Donose zakone koje pogoduju djelatnosti i
promociji te iste strukture, čija pojavnost varira od organizacije
civilnog društva preko poduzetnika i uvoznika pa do produžene ruke
monarha strane države, i koja uživa brojne privilegije u svakoj od tih
pojavnosti.
Prema razumijevanju velikog dijela hrvatske javnosti i njene političke
elite, usprkos malecne i nejake brane izražene u Ustavu Republike
Hrvatske kao odredbe o odvojenosti crkve i države, ako jedne skupine
ima više, a naročito ako je ima značajno više, onda svih ostalih kao
da i nema. Neka se uklope. Neka šalju djecu na vjeronauk. Neka se
vjenčavaju u crkvi. Neka se ugodno smjeste pod raspela u učionicama i
sudnicama. Neka prihvate vjerske norme ugrađene u zakone, jer ako su
one dobre većini, moraju biti dobre i manjini. I najvažnije od svega,
neka ne narušavaju opći sklad svojim disonantnim glasovima. Neka šute.
Sve ovo nas dovodi do boljeg razumijevanja kritičara slogana BEZ BOGA,
BEZ GOSPODARA, koji kaže da je slogan infantilan, a inicijativa ravna
pozivu na ulični obračun. Maleni infantilni oglas na 4% površine samo
jednog zagrebačkog prometala, nepoduprt nikakvom društvenom, javnom
ili ekonomskom moći, da je poziv na ulični obračun?
Ateistička poruka u hrvatskom javnom prostoru je pojava koju je
nemoguće prihvatiti. Ona vrijeđa i izaziva samim svojim postojanjem.
Vjernici i dogme koje oni prihvaćaju su mjerilo, vrhovni kriterij koji
ne treba i koji se ne smije preispitivati. Ateisti, dakle, imaju biti
potpuno kuš, imaju dobro skrivati činjenicu da su ateisti, a ako to
uspješno ne učine svatko ih može time raspaliti kako i kad hoće jer je
navodno uvrijeđen u svome vjerskom osjećaju. Članak 40. Ustava koji
jamči slobodno izražavanje vjere ili bilo kojeg drugog uvjerenja
tumači se samo kao slobodno izražavanje vjere, po mogućnosti one
jedine ispravne, državne.
Zađimo na područje fikcije i zamislimo da ateisti osjete uvredom svoga
svjetonazora ogromne plakate sa granicama Hrvatske kao granicama
molitvene zajednice. Zamislite da se potuže kako ih crkvena buka u
šest ujutro ne samo budi, nego ih vrijeđa i zvonjava u podne.
Zamislite da ih vrijeđa raspelo iznad glava rijetkih sedmogodišnjaka
koji ne idu na vjeronauk nego trčkaraju školskim hodnicima. Osjetimo
li svi nezamislivost situacije u kojoj bi uvrijeđeni ateist javno
obznanio svoje duševne boli?
Upravo zbog toga što je takva situacija nezamisliva, samo jedan dan
realizirani oglas BEZ BOGA, BEZ GOSPODARA odlično je odabrana
markacija za početak kampanje za sekularizam u Hrvatskoj. Neuspješno
oglašavanje poruke koja proklamira potrebu za osobnom slobodom bez
nametnutih autoriteta i postavlja čovjeka i ljudsku slobodu kao
temeljno mjerilo, test je hrvatske snošljivosti. Hrvatska nije spremna
dati ista prava svim građanima i građankama ne obazirući se na njihovu
vjeroispovjest.
Sekularizam znači da se država ne miješa u vjerska pitanja i da isto
tako sprječava da se vjerske dogme pretvore u političke zakone.
Sekularizam znači da je vjerovanje ili nevjerovanje privatna stvar
svake osobe i da se žene i muškarci ne legitimiraju u svom javnom
djelovanju preko svoje vjerske pripadnosti. Sekularizam znači da
vjerujuće i nevjerujuće osobe imaju isti tretman, uključujući
oglašavanje na javnim prometalima. Sekularizam znači da nema
neprijateljstva ni prema kojoj religiji, ali ni prema ateizmu ni
agnosticizmu. Sekularizam znači da se u javnim prostorima postavljaju
kao službeni oni simboli koji su zajednički svim građanima, a ne samo
jednoj vjerskoj zajednici pa bila ona i većinska.
Sekularizam znači i to da uprava bilo kojeg poduzeća, a najmanje onog
javnog u vlasništvu građana, u kapitalističkom sustavu privređivanja,
pred plimnim valom nadolezeće recesije o kojemu javna televizija u
udarnim terminima donosi iscrpne vijesti, ne može primijeniti takvu
autocenzuru da odbaci poslovnu etiku i zaradu jer im se poruka ne čini
općeprihvaćenom. Sekularizam znači i nemogućnost da javna televizija,
ona ista koja o recesiji u inozemstvu izvješćuje sve iscrpnije i u
minutaži obrnuto proporcionalnoj vremenu do lokalnih izbora, u
centralnom dnevniku tonom i slikom potpuno pređe preko činjenice da je
Ženska mreža obilježavanjem Međunarodnog dana žena započela kampanju
za poštivanje ustavne odredbe o odvojenosti države i crkve.
